Sto se ovo dogadja sa indexom?
Danas sam se slucajno obreo na naslovnici i uspio pronaci cak dva razumna i trezvena clanka …
Prvo sam citao komentar Domagoja Zovaka o pohodu navijackih skupina na Vukovar.
'
Zašto kupujem CD-e?
U posljednje vrijeme raspravljamo oko legalnosti i moralnosti P2P razmjene muzike, filmova i drugih dobara zaštićenih autorskim i srodnim pravima, da ne velim copyrightom.
Napisat ću ovdje svoj stav, djelomično zato što želim da znate sa koje pozicije ulazim u raspravu koja se vodi tamo na forumu, ali i zato što će mi to poslužiti kao dobar uvod za jedan zanimljiv interview kojeg želim podijeliti s vama.
Prošli sam mjesec na svom blogu pisao o ovome pa ću ovdje pokušati sažeti u dva posta (sic!) ono što sam tamo već izložio. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Moderna arhitektura
Ili bi ovaj post trebao imati naslov - posljedice neplaniranja. Planiranje na zagrebački? (na naglo. krvavo) Ili…no plan, no enter and exit.
Sviđa mi se i - Nadajmo se da zagrebački gradonačelnik neće skoro u Prag. Zbog građana Zagreba. Možda… Nada umire zadnja. Manager novog kova.
Naslov ću na kraju nakon što vidim di ću doći
Daklem, dobar dan. Neizmjerno sam ushićen što mi je dopušteno da napokon (hvala zli_girl) kanaliziram svoje ispade literarno, poetske tematike. Iako nemam pojma što ću ovdje napisati, prvo moram napomenuti da ovaj moj post nije napisan ni sa kakvom intencijom izazivanja reakcije bilo koje vrste kod dotične, kao ni da ne želim da se dotična osjeti u nekom pogledu meni dužna.
WOODSTOCK SITNOG ZUBA
Eh, kad se samo sjetim: što sve nisam poduzimao onih godina kako bih Mu, bar malkice, bio sličan …
Kosu sam pustio dosta lako, ali s bradom i brkovima nije išlo ni približno tako jednostavno. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Tolerancija
Prvo da se zahvalim Osnivačima što su me prihvatili u ovu zajednicu, pozdravček svima. Pa da ja ne dužim, ja bih probao reći par svojih džabalesku misli o onome što me prvotno i privuklo na ovaj blog (ovo je blog, jel?).
Daklem šjor Neutrino je napisao jedan nadasve zanimljiv post o njegovom poimanju vjerske tolerancije što je mene malo nagnalo na razmišljanje a i dovelo sada ovdje gdje jesam.
Što znači biti tolerantan danas? [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Hello World…
Moj prvi post…
I nije baš nešto…
Al to vam je kao ružno dijete - jes da je ružno al je moje… Pa bog!
Baya…
Trazim ljude u vijestima
Citao sam malo ovih zadnjih dana vijesti iz Srbije na nasim web-portalima.
Svi prezvakavaju vise-manje iste stvari, ali mi je jedna stvar upala u oci. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Moje naivno poimanje vjerske tolerancije
Krenuo sam pisati Neznalici na njegov odgovor na moj komentar ali mi je, kako to obično biva prostor komentara bio premali, a ne započinje mi se nužno rasprava.
Uz to već koji dan nisam ništa novo napisao pa će post na temu vjerske tolerancije sasvim dobro doći …
Unaprijed da velim da nisam čitao niti jednog od Neznaličinih novih ateista i uopće, ne smatram se nekim stručnjakom za vjerska pitanja.
DISCLAIMER: Ovaj je tekst zasićen paralelama i usporedbama koje pojedinim čitateljima mogu biti strašno dosadne, predvidljive, preduge, opetovane, preboldane, preobojane i nestojeće. Osobama sklonima gubljenju živaca u takvim uvjetima ne preporučuje se daljnje čitanje. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
“Novi ateisti”, 4. dio: još o Dennettu
U prethodnom sam nastavku opisao približno dvije trećine Dennettove knjige “Breaking the Spell”; sad je red na zadnju trećinu, koja se najviše bavi pitanjima što i kako nam je činiti s religijom. Da bismo uopće mogli smisleno pitati je li religija poželjna, moramo probiti određene barijere koje takva pitanja sprečavaju. Jedan tip barijera proizlazi iz ljubavi i vjernosti prema bogu, odnosno sustavu ideja koji čini religiju. Dennett primjećuje paralele između religioznog osjećaja i zaljubljivanja, a te se paralele protežu i na evolucijsko objašnjenje tih pojava. Objekt ljubavi ne samo što nam je neizmjerno vrijedan, nego nas vrijeđa i pomisao da bismo ga uspoređivali s konkurencijom ili objektivno vagali njegove pozitivne i negativne osobine. Taj osjećaj ima prirodno objašnjenje kao korisna adaptacija za izbjegavanje neugodne neizvjesnosti, i to objašnjenje vrijedi podjednako za seksualnu ljubav i za religioznu privrženost.
Drugi tip barijere Dennett naziva barijerom akademske teritorijalnosti: [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
To mogu samo ja
Prekjučer me dostiglo moje brdo posla.
Kako to već obično biva, danima ništa, ali kad stisne - onda samo najjači opstaju. Izbiciklirao sam ujutro u praskozorje. Ovih je dana neuobičajeno hladno (to zbog globalnog zatoplljenja) ali barem nije bilo magle. Tako vele na telki - kad je magla, toplije je … Ne kužim baš tu logiku, ali ajde dobro.
Obožavam ovaj osjećaj vrenja u sebi.
Rekao bih da se osjećam kao dirigent pred premijeru, ali nemam pojma kako se on osjeća. Mješavina straha i samopouzdanja - tako se ja osjećam. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Konacno sam nasao motivaciju da bolje naucim talijanski
Nisam do sad skuzio da Beppe Grillo ima blog. Evo, tu poziva bracu Nijemce da srede situaciju u Italiji.
Nazalost, pedagogija mu nije jaka strana: dopusta mi da budem lijen i citam englesku verziju.
“Novi ateisti”, 3. dio: Daniel Dennett
Početkom 2006 pojavila se knjiga “Breaking the Spell” (”Skidanje čini”) Daniela Dennetta. Iako se našla na New York Timesovoj listi bestselera, ona nije ni izdaleka postigla nakladu ili privukla pozor medija kao “The God Delusion” (vidi 2. dio) ili “The End of Faith” (vidi 1. dio). No ipak, njena je popularnost bila neuobičajena za jednu filozofsku knjigu, pisanu za intelektualce. To, doduše, nije tako neobično za Dennetta, čijih je nekoliko ranijih knjiga postiglo uspjeh među relativno širokom publikom, ne žrtvujući pri tom ozbiljnost i temeljitost pristupa. Takva bi karakterizacija vrijedila i za ovu knjigu i, kao što sam početnicima u ovoj problematici preporučio “The God Delusion” kao najbolji uvod, tako bih već ponešto informiranima preporučio “Breaking the Spell” kao možda najozbiljniji novi program znanstvenog pristupa religiji u sto i nešto godina otkad je William James napisao “Raznolikosti religioznog iskustva”.
Kad je Gospod Blog hodao po zemlji
otkad je krenuo ovaj sajt, nisam ništa napisao na gospodu blogu, ali sad mi je palo na pamet tamo reinkarnirati neke forumske postove od prije 8 godina, kad sam tek počeo koristiti ime neznalica.
Kome uopće trebaju ekonomisti?
Uvijek sam se pitao - zašto su direktori velikih tvrtki ili važnih ustanova u nas mahom stručnjaci za područje kojim se tvrtka bavi, a rijetko ekonomisti?
Pa sam malo pročačkao [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Tko su i koga su tzv. “novi ateisti” (2. dio)
U prvom sam dijelu predstavio Sama Harrisa, možda negativnije nego što sam namjeravao, sudeći po neutrinovom komentaru. Istina je da ne smatram da je Harris intelektualni div, ali bih ipak i tu relativno blijedu knjigu “Kraj vjere” po koherentnosti argumenata postavio pet kopalja iznad najbolje sročenih uradaka “suprotne strane”. Spomenut ću još samo da je Harris kasnije napisao i puno kraće “Pismo kršćanskoj naciji” (“A Letter to a Christian Nation”) gdje se, očito, ne bavi islamom, i time ću završiti poglavlje o Harrisu i prijeći na znatno dubljeg, zanimljivijeg i sofisticiranijeg Dawkinsa.
Konačno jedan vrhunski holywoodski film …
U sklopu akcije - “Uhvatimo priključak sa svjetskom filmskom produkcijom u zadnjih desetak godina” sinoć je u neutrinskim kinematografima uprizorena projekcija filma Crash (na wikipediji vele da je kod nas preveden kao Fatalna nesreća - a ja nisam sasvim siguran da li je to dobar ili loš prijevod).
Kako sam već na raznim mjestima pisao - novi način rentanja DVD-ova omogućio nam je da brzo, lako i jeftino (samo za Soemonea - i LEGALNO!) stvorimo listu filmova koje želimo pogledati i dobri stričeki se sad brinu da je kod mene doma uvijek nekoliko filmova za različite uzraste i različita raspoloženja.
Jučer smo se osjećali odraslo i željni jednog zbilja dobrog filma.
Tko su i koga su tzv. “novi ateisti” (1. dio)
Kako sam najavio na našoj prčiji, ovih ću dana blogirati o “pojavi” koja to nije, o kontroverzi koja je najednom “nastala” u svjetskim medijima, a u stvari nije ništa novo, o “grupi” ili “pokretu” čiji “članovi” donedavno jedva da su čuli jedni za druge - o tzv. “novom ateizmu”.
O čemu se radi? Od 2004 do danas, nekoliko je knjiga koje oštro i direktno kritiziraju religiju (i vjeru, za one koji prave razliku između tih pojmova) postalo svjetskim bestselerima. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Arsenal šaptom pade
Ja sam neki čudan navijač Arsenala.
Nisam ih niti jednom gledoa u živo. uglavnom zato što je običnom smrtniku praktički nemoguće kupiti karte … Više puta sam proučavao kako se karte kupuju i zaključak je da ili treba iskrcati brdo love nekom dileru za kojeg na kraju uopće nije sigurno hoće li se zaista pojaviti sa pravim kartama ili ćeš se učlaniti u klub, dobiti crveni status i onda kupovati godišnje karte ili pojedinačne karte nakon što su zlatni i srebrni članovi zadovoljili svoje potrebe …
Dilere ne potpomažem, a da sam znao da ću ovdje biti 5 godina - već bih pet godina bio član. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Kratko ali zanimljivo
taman. OUPblog - Are Bloggers The People (And Does That Matter)?
jesu li blogeri utjecajni? ako jesu, koliko jesu? ako jesu, na koga jesu? tko blogove čita? kakve blogove tko čita?
ja mislim da blogeri nisu D pipl. a vi?
Opet ja o Bollywoodu …
Podnaslov: Može li se nakon dva i pol filma zavoljeti cijela kinematografija?
Htio sam da ovo gore bude naslov današnjeg posta, ali nisam siguran da bi toliki ogroman naslov uopće stao na naslovnicu
Ja tu ne mogu ništa - jednostavno ne mogu odoljeti da vam ne pričam o novom filmu kojeg sam odgledao neki dan …
Ipak se okreće
Čekajući d zagrebačkog Godoa (jeah, čekam opet novu pilu pa jašem embe prometalom) jučer, slušam razgovor dvojice hmm….jednog studenta (piletina, cca 20) i djedice (nekad mog’o, danas se prisjeti, cca 60)
Razglabaju o fakultetu, školi…kad pile uzdahnu – bogatstvo i znanje. Ovaj što nekad mogao pogleda ga onako malo čudno u stilu ‘zar i ti sine brute’ pa će mirno – e sine, džabe ti bogatstvo ako je glava prazna. Skoro se složismo. Skoro. Samo da nije nastavio – samo ti završi taj vakultet pa će bit i novaca. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
pero - sablja 1:1 (poluvrijeme)
kazu neki englezi: the pen is mightier than the sword. ali nepismeni naoruzani ljudi se ne slazu. utakmica je u tijeku.
izgleda da su islamski fundamentalisti odlucili ubiti ljutog neprijatelja - danskog karikaturista. 1:0 za sablju, 30. minuta. ali sve sto su postigli je da razne europske novine ponovo objavljuju vec davno zaboravljenu karikaturu. 1:1, 44. minuta, glavom.
u poluvremenu: coca cola, sony, bmw, mcdonald’s…
Kad zabrljam onda moram nešto sklepati na brzinu
Mrzim promjene u hodu.
Ozbiljno mrzim.
Obožavam planirati. Bilo što. Od vikenda s obitelji, posjete nekom dijelu grada, radnog dana, projekta. Nema veze, samo da se planira. I razmišlja o mogućim problemima na koje će se naići putem, pa se onda planiraju izmjene i stvaraju rezervni planovi (tzv. contingencies) itd. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Policijska država za početnike
Od policije koja ne radi svoj posao gora je samo policija koja radi previše, pogotovo u kombinaciji sa zakonima koji joj omogućavaju da trenira strogoću koliko joj je milo. Kao na primjer u Americi, zemlji stvorenoj na slobodarskim principima Thomasa Jeffersona, blizu čijeg sam spomenika nedavno ni kriv ni dužan proveo noć u zatvoru.
Jedne subote u studenom dovezao sam se iz svojeg predgrađa u centar Washingtona kako bih se našao s društvom u kojem je bio jedan od meni najdražih blogera, PZ Myers. Inače rijetko vozim u DC (recimo na posao uvijek idem javnim prijevozom), tako da sam se pomalo izgubio tražeći izlaz na autocestu, a kad sam ga konačno našao, nisam primijetio znak da je na tom mjestu zabranjeno skrenuti lijevo. (Ne, nisam skrenuo u jednosmjernu ulicu u suprotnom smjeru. Znak je tu samo zato da se ne bi skretanjem još pogoršala gužva kad je velik promet. U nedjelju u jedan po ponoći on služi samo za ukras.)
Naravno, odmah se iza mene našao policajac i zaustavio me. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
