Odgledah večeras još jedno finale Lige. Još jedno nakon kojeg mi puca srce i koje ću vjerojatno pamtiti do kraja života. Prvo je, pogađate, finale najdražeg Milana i Liverpoola 2005. Trebalo mi nekoliko dobrih dana da se povratim, počnem primjećivati svijet oko sebe. Oči i izraz lica kapetana, Paula Maldinija i legendarne sedmice - Sheve, pamtit ću uvijek. Takva tuga se ne zaboravlja samo tako. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Oni malobrojni stalni čitatelji mog bloga i oni nešto brojniji čitatelji pollitike.com možda će se sjetiti da sam u ožujku prošle godine otkrio smiješan i rogobatan hrvatski prijevod Deklaracije o ljudskim pravima na web stranicama UN-ove Visoke komisije za ljudska prava.
Dijelove prijevoda tom sam prilikom i citirao:
“Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izraćavanja; ovo pravo ukljućuje slobodu mišljenja, bez tućeg miješanja, a isto tako i traćenje, primanje i priopćavanje obavijesti i ideja bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.”
Onda sam malo pisao komisji pa malo našem ministarstvu vanjskih poslova.
[Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Pa fakat nije normalno.
Pucam po šavovima. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Nisam se, izgleda, molio mnogo,
sve je po starom, al’ više nemam zub.
I nije mi važno što sad koke misle
da sto posto nastupam za neki boksački klub.
Najprije bih zahvalio svima koji su komentirali moj post od ponedjeljka - kako na mom blogu tako i na tkokoga.
Volio bih samo malo pojasniti moje stavove glede državne mature općenito, a onda i oko prosvjeda jer mi se čini da je tu više od nekoliko razina problema.
Najprije bih rekao da je po mom mišljenju državna matura potrebna i dobra stvar. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Najradije bih na spavanje, no čuh da se večeras u emisiji ‘Otvoreno’ pod palicom Mislava Bage javno sučeljavaju tri kandidata za mjesto predsjednika SDP-a; Dragan Kovačević, Zoran Milanović i kolega bloger Davorko Vidović. Sučeljavanje koje, zbog nekih čudnih razloga, ne želim propustiti.
[Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Prošlim sam postom izazavao neuobičajeno velik broj komentara a kako su i prilično opsežni s guštom ću se posvetiti odgovaranju … čim prođu praznici - ovdje je ponedjeljak naime neradan.
U međuvremenu, moram reagirati na još jednu zanimljivu vijest koju su prenijeli svi portali koje pratim.
Naime što - otvorim neki dan Jutarnji i nađem odmah vijest - dum! PLAVI VULKAN!
Prijedlog da se Dinamu gradi novi stadion. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Razmišljam ovih dana o tome kako kriziram jer mi se valjda pomakla perspektiva.
5 godina izvan zemlje nije malo.
Rekli bi ni vrit ni mimo.
Naime, vidim da mi ne ide komentiranje aktualnih hrvatskih tema. Dijelom zato što su razni aspekti pojedinog događaja puno poznatiji mojim čitateljima nego meni - ja svoje mišljenje steknem na ona dva-tri članka što o temi pokupim na stranicama domaćih internet portala, a čitatelji mi znaju i što se jučer o tome reklo u dnevniku, što je napisao ovaj ili onaj u nekoj kolumni koju ću ja možda pročitati za koji tjedan, a možda neću uopće. Znaju ljudi i što se priča, znaju tračeve, znaju i poveznice ovog slučaja sa drugima.
Ja sve više toga - ne znam.
Evo recimo, raspalila mi se strina neki dan oko reklame za Ožujsko. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
