'
Moj tata je idiot
Svaki put kad ’stanem na koru banane’, pobjegnem iz grada. A stadoh. U ponedjeljak. Stadosmo svi. Krenuh, čekajući ‘Otvoreno’ i novi post o neutriniziranju Kazahstana , pisati post ali… Stvarno nisam znala što misliti, nisam znala ni što osjećati. Najmanje su mi se pak čitali komentari online. Nekako me bilo strah svega što bih mogla pročitati. Kad se posramiš sebe i svog ljudskog roda, bolje je ne imati posla s tim rodom. Zbog očuvanja ovo malo dostojanstva. Kao i kad staneš na koru od banane. Hvataj ravnotežu, koncentriraj se, ne gubi vrijeme. Budeš li gledao za što se uhvatit, smatraj se na podu. Slično je i kod utapljanja.
Riječ ili dvije o svemu, ničemu i prtljazi
Idemo dalje. (ponavljam, ovo nema veze s ..zna se. godinama mi to poštapalica i ne mislim je se odreći ma što tko mislio o njoj)
Ako je suditi po prvom naslovu, obitelj Neutrinovski je došla do Kazahstana, što još ne možemo reći i za njihovu prtljagu (drugi dio). Nestrpljivo očekujem nastavak. Ili, poznavajući njega, nastavke. U osmom će valjda biti nešto o serviranju ručka za vrijeme leta.
[Ako ti se čita, čitaj dalje →]
