Thriller za Neutrina…
…ako naš dežurni ljubitelj Bollywooda voli i indijske glazbene spotove:
http://www.youtube.com/watch?v=TtJRNyPK-lc
(Nažalost ne znam kako staviti film u post, a da ne poremetim format cijelog bloga…)
'
najkraći post ikad
stalno mislim kako da nađem vremena da ovo napišem nekako kreativno. a vremena nigdje. pa evo onda ovako:
bit ću u zagrebu od utorka 17.6. do nedjelje 22.6.
tko ima moj broj, bilo bi super da mi se javi dok sam tu. tko nema, a želi, poruke primam do ponedjeljka ujutro, a poslije tko zna.
Primjecujete li svijet oko sebe?
Ovome ne treba uvod ni komentar: http://www.dothetest.co.uk/
Dolazi li kraj rasprave o glazbi s interneta?
Mozda cemo to uskoro placati u paketu s pristupom internetu, ako se ostvari prijedlog Warner Brothersa. Mogli bi biti sretni i oni kojima je vazno da siromasni narodi ne placaju jednako kao i bogati:
“We negotiate in every place,” Griffin says. “Clearly $5 per month would be an insane number in China or India. If you could get a nickel a month you could grow the business tenfold in those countries. In another country that had a high GDP, a nickel per month would be ridiculously cheap. So you negotiate. Fair is whatever you agree upon.”
To doduse znaci da ce shangajski tajkun placati manje nego zagrebacki cistac cipela, ali u prosjeku ce biti pravedno…
Zašto ne volim referendume
Ne volim referendume i izravnu demokraciju općenito. Izravna je demokracija jedna od najvećih zabluda modernog čovjeka. Mnogi ljudi, pretpostavljam većina, vjeruju da referendum najtočnije odražava volju naroda i da je zato odluka stvorena na referendumu legitimnija od one koju donese relativno malen broj izabranih zastupnika. Na prvi pogled ovo izgleda vrlo uvjerljivo: samo se referendumom može ustanoviti na koju se stranu određenog, konkretnog pitanja svrstava većina birača. Zastupnici u Saboru (Parlamentu, Kongresu, …) izabrani su na temelju općenitih, širokih platformi, ili još gore, na temelju osobne privlačnosti, i nema nikakvog jamstva da će o danom pitanju većina zastupnika odlučiti jednako kao većina birača. Nije li onda najbolje o važnim pitanjima dati glas narodu, bez posrednika i “pokvarenog telefona”?
evo mene opet
moje izbivanje s bloga (a bome i foruma) bilo je dijelom posljedica guzve na poslu, dijelom godisnjeg odmora (ta dva razloga nisu djelovala istovremeno), ali ponajvise toga sto sam sudjelovao na jednom kvizu, necu za sada reci ni kojem a pogotovo ne kako sam prosao, jer sam ugovorom obavezan o tome sutjeti dok se emisija (ili emisije) ne prikaze (ili prikazu) na televiziji, a to ce biti (ajme) tek za tri mjeseca. za to vrijeme moram o tome sutjeti, ali zato sad opet imam vremena brbljati i blogovati o svemu drugome. tako da, ako ste pomislili da ste me se rijesili, nista od toga.
“Novi ateisti”, 4. dio: još o Dennettu
U prethodnom sam nastavku opisao približno dvije trećine Dennettove knjige “Breaking the Spell”; sad je red na zadnju trećinu, koja se najviše bavi pitanjima što i kako nam je činiti s religijom. Da bismo uopće mogli smisleno pitati je li religija poželjna, moramo probiti određene barijere koje takva pitanja sprečavaju. Jedan tip barijera proizlazi iz ljubavi i vjernosti prema bogu, odnosno sustavu ideja koji čini religiju. Dennett primjećuje paralele između religioznog osjećaja i zaljubljivanja, a te se paralele protežu i na evolucijsko objašnjenje tih pojava. Objekt ljubavi ne samo što nam je neizmjerno vrijedan, nego nas vrijeđa i pomisao da bismo ga uspoređivali s konkurencijom ili objektivno vagali njegove pozitivne i negativne osobine. Taj osjećaj ima prirodno objašnjenje kao korisna adaptacija za izbjegavanje neugodne neizvjesnosti, i to objašnjenje vrijedi podjednako za seksualnu ljubav i za religioznu privrženost.
Drugi tip barijere Dennett naziva barijerom akademske teritorijalnosti: [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Konacno sam nasao motivaciju da bolje naucim talijanski
Nisam do sad skuzio da Beppe Grillo ima blog. Evo, tu poziva bracu Nijemce da srede situaciju u Italiji.
Nazalost, pedagogija mu nije jaka strana: dopusta mi da budem lijen i citam englesku verziju.
“Novi ateisti”, 3. dio: Daniel Dennett
Početkom 2006 pojavila se knjiga “Breaking the Spell” (”Skidanje čini”) Daniela Dennetta. Iako se našla na New York Timesovoj listi bestselera, ona nije ni izdaleka postigla nakladu ili privukla pozor medija kao “The God Delusion” (vidi 2. dio) ili “The End of Faith” (vidi 1. dio). No ipak, njena je popularnost bila neuobičajena za jednu filozofsku knjigu, pisanu za intelektualce. To, doduše, nije tako neobično za Dennetta, čijih je nekoliko ranijih knjiga postiglo uspjeh među relativno širokom publikom, ne žrtvujući pri tom ozbiljnost i temeljitost pristupa. Takva bi karakterizacija vrijedila i za ovu knjigu i, kao što sam početnicima u ovoj problematici preporučio “The God Delusion” kao najbolji uvod, tako bih već ponešto informiranima preporučio “Breaking the Spell” kao možda najozbiljniji novi program znanstvenog pristupa religiji u sto i nešto godina otkad je William James napisao “Raznolikosti religioznog iskustva”.
Kad je Gospod Blog hodao po zemlji
otkad je krenuo ovaj sajt, nisam ništa napisao na gospodu blogu, ali sad mi je palo na pamet tamo reinkarnirati neke forumske postove od prije 8 godina, kad sam tek počeo koristiti ime neznalica.
Tko su i koga su tzv. “novi ateisti” (2. dio)
U prvom sam dijelu predstavio Sama Harrisa, možda negativnije nego što sam namjeravao, sudeći po neutrinovom komentaru. Istina je da ne smatram da je Harris intelektualni div, ali bih ipak i tu relativno blijedu knjigu “Kraj vjere” po koherentnosti argumenata postavio pet kopalja iznad najbolje sročenih uradaka “suprotne strane”. Spomenut ću još samo da je Harris kasnije napisao i puno kraće “Pismo kršćanskoj naciji” (“A Letter to a Christian Nation”) gdje se, očito, ne bavi islamom, i time ću završiti poglavlje o Harrisu i prijeći na znatno dubljeg, zanimljivijeg i sofisticiranijeg Dawkinsa.
Tko su i koga su tzv. “novi ateisti” (1. dio)
Kako sam najavio na našoj prčiji, ovih ću dana blogirati o “pojavi” koja to nije, o kontroverzi koja je najednom “nastala” u svjetskim medijima, a u stvari nije ništa novo, o “grupi” ili “pokretu” čiji “članovi” donedavno jedva da su čuli jedni za druge - o tzv. “novom ateizmu”.
O čemu se radi? Od 2004 do danas, nekoliko je knjiga koje oštro i direktno kritiziraju religiju (i vjeru, za one koji prave razliku između tih pojmova) postalo svjetskim bestselerima. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
pero - sablja 1:1 (poluvrijeme)
kazu neki englezi: the pen is mightier than the sword. ali nepismeni naoruzani ljudi se ne slazu. utakmica je u tijeku.
izgleda da su islamski fundamentalisti odlucili ubiti ljutog neprijatelja - danskog karikaturista. 1:0 za sablju, 30. minuta. ali sve sto su postigli je da razne europske novine ponovo objavljuju vec davno zaboravljenu karikaturu. 1:1, 44. minuta, glavom.
u poluvremenu: coca cola, sony, bmw, mcdonald’s…
Policijska država za početnike
Od policije koja ne radi svoj posao gora je samo policija koja radi previše, pogotovo u kombinaciji sa zakonima koji joj omogućavaju da trenira strogoću koliko joj je milo. Kao na primjer u Americi, zemlji stvorenoj na slobodarskim principima Thomasa Jeffersona, blizu čijeg sam spomenika nedavno ni kriv ni dužan proveo noć u zatvoru.
Jedne subote u studenom dovezao sam se iz svojeg predgrađa u centar Washingtona kako bih se našao s društvom u kojem je bio jedan od meni najdražih blogera, PZ Myers. Inače rijetko vozim u DC (recimo na posao uvijek idem javnim prijevozom), tako da sam se pomalo izgubio tražeći izlaz na autocestu, a kad sam ga konačno našao, nisam primijetio znak da je na tom mjestu zabranjeno skrenuti lijevo. (Ne, nisam skrenuo u jednosmjernu ulicu u suprotnom smjeru. Znak je tu samo zato da se ne bi skretanjem još pogoršala gužva kad je velik promet. U nedjelju u jedan po ponoći on služi samo za ukras.)
Naravno, odmah se iza mene našao policajac i zaustavio me. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
zrtve za demokraciju
jutros sam se probudio pola sata ranije kako bih prije posla svratio do biralista i dotaknuo ekran pokraj imena “barack obama”. pola sata mog dragocjenog sna… poprilicna zrtva za nekog tko se ujutro nikako ne moze probuditi. a vjerojatnost da taj moj glas nesto promijeni, da utjece na to tko ce biti nominiran, tako je zanemarivo malena da se za svaku prakticnu svrhu moze izjednaciti s nulom. pa zasto onda to cinim?
sljedeće godine veliki tulum
i dvaput po 200 svjećica… a danas samo sretan 199. rođendan dvojici velikana 19. stoljeća, charlesu darwinu i abrahamu lincolnu. darwin je možda više nego itko u povijesti promijenio predodžbu koju čovjek ima o sebi i prirodi svijeta: učinio je neodrživom ideju o nama kao specijalnim bićima radi kojih svemir postoji, te srušio temelje argumenta da je priroda oko nas presložena da bi nastala bez stvoritelja. lincoln je pak, kao jedini čovjek voljan i sposoban voditi u najtežim vremenima, de facto stvorio modernu ameriku, jer tek je nakon građanskog rata ta zemlja dobila značajnu centralnu vlast, bez koje nikad ne bi postala velesilom (a makar danas taj ishod možda izgledao nesretan, sjetimo se da bi bez jake amerike pobjednik drugog svjetskog rata bila ova ili ona totalitarna ideologija).
lijepo se sprovedi!
kad umres. pazi da ti sprovod bude dostojanstven i dosadan, nije to vrijeme za nova iskustva i neobicne uzitke. evo, izgleda da u londonu neki vole da ih do posljednjeg pocivalista vuce konjska zaprega… i onda konji podivljaju, i nastane svasta.
obama s bijelim figurama
zadnje što sam ovdje napisao o američkim izborima bilo je
jucerasnja partija remi, u sljedecoj obama ima bijele figure
a po današnjim rezultatima mogao bih se zapitati ima li i kraljicu fore. istina, očekivalo se da će dobiti većinu u sve tri države (louisiana, nebraska i washington) koje su danas imale izbore, ali kako uvjerljivo… [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
a koji sam pak ja?
vidim da se neutrino lijepo i pristojno predstavio, pa sam pogledao u bon-ton i tamo pise da bih mogao i ja, samo ja ne znam bas odgovoriti na pitanje iz naslova, pa moram nesto improvizirati. znam sto cu, prepisat cu od njega, valjda me uciteljica nece uhvatiti. a da ne bude ocito da prepisujem, reci cu da sam ja kao neutrino, samo vise takav nego on.
dočekasmo super utorak [dopunjeno!]
možda se iz hrvatske perspektive današnji dan ne čini toliko bitnim, ali puno toga u cijelom svijetu ovisi o tome tko će biti novi američki predsjednik, pa ću vas ipak s tim zagnjaviti. prije početka izborne sezone, očekivalo se da će nakon super utorka biti praktički izvjesno tko su predsjednički kandidati, ili barem tko je demokratski kandidat. ne samo što se unutarstranački izbori danas održavaju u 24 savezne države (demokratski u 22, republikanski u 21, od toga u 19 i jedni i drugi), nego se u tim izborima bira više od polovice delegata za demokratsku konvenciju i preko 40% delegata za republikansku. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
siroti ponedjeljak
jadan mali dan u sendvicu izmedju dva super-dana. jucer je bio super (boul) sandej, sutra je super tuzdej i mardi gra, a sto je onda danas? orfan mandej? dan zaboravljen usred mamurluka i odbrojavanja. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
pazi ovog kretena
naime kaj. ovaj gospod blog si je umislil da prije njega ni bilo nicega i nikoga. i poglec kakav je sovinist i mrzi srbe i cirilicu:
u skoli djeca citaju cirilicu. to je jako traumaticno jer su im na vjeronauku rekli da ce im od citanja cirilice narasti dlake na dlanovima. a i pise da je autor jovan jovanovic zmaj. taj sigurno riga vatru i jede djecu za dorucak. onda jos uce o vuku karadzicu, taj mora da je kao radovan karadzic, samo krvolocniji. i o lavu tolstoju, taj je isto pisao na cirilici. poslije ce jadna djeca cijele noci sanjati da ih progone zvijeri i cudovista.
Hrvaški ili Srp i Čekić
Ništa revolucionarno, samo vidim da imamo neki džumbus s prikazivanjem hrvatskih slova, osobito sa č i ć, pa ću pokušati naškrabati nešto vođen mišlju da tih čvrknji bude što više. Igrali košarku Ličani i međedi. Trčali maraton Splićanin i Nikšićanin. Sa Srđa Đelo Jusić kliče, miševi i mačke naopačke, elementarno moj Šerloče, đus i čaj mi popij, Dubrovniče!
????
