Svaki put kad ’stanem na koru banane’, pobjegnem iz grada. A stadoh. U ponedjeljak. Stadosmo svi. Krenuh, čekajući ‘Otvoreno’ i novi post o neutriniziranju Kazahstana , pisati post ali… Stvarno nisam znala što misliti, nisam znala ni što osjećati. Najmanje su mi se pak čitali komentari online. Nekako me bilo strah svega što bih mogla pročitati. Kad se posramiš sebe i svog ljudskog roda, bolje je ne imati posla s tim rodom. Zbog očuvanja ovo malo dostojanstva. Kao i kad staneš na koru od banane. Hvataj ravnotežu, koncentriraj se, ne gubi vrijeme. Budeš li gledao za što se uhvatit, smatraj se na podu. Slično je i kod utapljanja.
Idemo dalje. (ponavljam, ovo nema veze s ..zna se. godinama mi to poštapalica i ne mislim je se odreći ma što tko mislio o njoj)
Ako je suditi po prvom naslovu, obitelj Neutrinovski je došla do Kazahstana, što još ne možemo reći i za njihovu prtljagu (drugi dio). Nestrpljivo očekujem nastavak. Ili, poznavajući njega, nastavke. U osmom će valjda biti nešto o serviranju ručka za vrijeme leta.
[Ako ti se čita, čitaj dalje →]
stalno mislim kako da nađem vremena da ovo napišem nekako kreativno. a vremena nigdje. pa evo onda ovako:
bit ću u zagrebu od utorka 17.6. do nedjelje 22.6.
tko ima moj broj, bilo bi super da mi se javi dok sam tu. tko nema, a želi, poruke primam do ponedjeljka ujutro, a poslije tko zna.
Oni malobrojni stalni čitatelji mog bloga i oni nešto brojniji čitatelji pollitike.com možda će se sjetiti da sam u ožujku prošle godine otkrio smiješan i rogobatan hrvatski prijevod Deklaracije o ljudskim pravima na web stranicama UN-ove Visoke komisije za ljudska prava.
Dijelove prijevoda tom sam prilikom i citirao:
“Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izraćavanja; ovo pravo ukljućuje slobodu mišljenja, bez tućeg miješanja, a isto tako i traćenje, primanje i priopćavanje obavijesti i ideja bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.”
Onda sam malo pisao komisji pa malo našem ministarstvu vanjskih poslova.
[Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Pa fakat nije normalno.
Pucam po šavovima. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Najradije bih na spavanje, no čuh da se večeras u emisiji ‘Otvoreno’ pod palicom Mislava Bage javno sučeljavaju tri kandidata za mjesto predsjednika SDP-a; Dragan Kovačević, Zoran Milanović i kolega bloger Davorko Vidović. Sučeljavanje koje, zbog nekih čudnih razloga, ne želim propustiti.
[Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Razmišljam ovih dana o tome kako kriziram jer mi se valjda pomakla perspektiva.
5 godina izvan zemlje nije malo.
Rekli bi ni vrit ni mimo.
Naime, vidim da mi ne ide komentiranje aktualnih hrvatskih tema. Dijelom zato što su razni aspekti pojedinog događaja puno poznatiji mojim čitateljima nego meni - ja svoje mišljenje steknem na ona dva-tri članka što o temi pokupim na stranicama domaćih internet portala, a čitatelji mi znaju i što se jučer o tome reklo u dnevniku, što je napisao ovaj ili onaj u nekoj kolumni koju ću ja možda pročitati za koji tjedan, a možda neću uopće. Znaju ljudi i što se priča, znaju tračeve, znaju i poveznice ovog slučaja sa drugima.
Ja sve više toga - ne znam.
Evo recimo, raspalila mi se strina neki dan oko reklame za Ožujsko. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Mnogi me pitaju ovih dana gdje sam i zašto tako malo pišem na blogu.
Umjesto odgovora - evo ulomka iz posta kojeg sam počeo pisati prije dva tjedna
————————————————
Bio je četvrtak popodne.
Kao što mi se često dešava posljednjih dana jurio sam kao lud za hrpom obaveza koje prijete da me potpuno zatrpaju. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Mozda cemo to uskoro placati u paketu s pristupom internetu, ako se ostvari prijedlog Warner Brothersa. Mogli bi biti sretni i oni kojima je vazno da siromasni narodi ne placaju jednako kao i bogati:
“We negotiate in every place,” Griffin says. “Clearly $5 per month would be an insane number in China or India. If you could get a nickel a month you could grow the business tenfold in those countries. In another country that had a high GDP, a nickel per month would be ridiculously cheap. So you negotiate. Fair is whatever you agree upon.”
To doduse znaci da ce shangajski tajkun placati manje nego zagrebacki cistac cipela, ali u prosjeku ce biti pravedno…
moje izbivanje s bloga (a bome i foruma) bilo je dijelom posljedica guzve na poslu, dijelom godisnjeg odmora (ta dva razloga nisu djelovala istovremeno), ali ponajvise toga sto sam sudjelovao na jednom kvizu, necu za sada reci ni kojem a pogotovo ne kako sam prosao, jer sam ugovorom obavezan o tome sutjeti dok se emisija (ili emisije) ne prikaze (ili prikazu) na televiziji, a to ce biti (ajme) tek za tri mjeseca. za to vrijeme moram o tome sutjeti, ali zato sad opet imam vremena brbljati i blogovati o svemu drugome. tako da, ako ste pomislili da ste me se rijesili, nista od toga.
Pitao sam neki dan na forumu Tkokoga one koji tamo zalaze koliko im je i da li im je uopće važan blog uz forum.
Ne bojte se, neću sad one koji se još tu i tamo zalete ovamo na blog pitati koliko ih zanima forum.
Ja sam u ovih mjesec i nešto dana nešto ipak naučio o sebi:
[Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Poštovani posjetitelji,
Znate i sami kako to biva…cvijeće treba zalijevati, pčele zimi prihranjivati, životni prostor održavati čistim, konja timariti, elementarne i ine čestice tetošiti kad su bolesne, u društvu dvije ili više žena nikad jednoj ne pokloniti zeru više pažnje (inače ste odmah ćslpeažks), muškarcu reći da je najbolji u selu …Stalno treba voditi brigu; što tuđu, što svoju.
Mi na tkokoga.com smo izričito pažljivi pa Vas obavještavamo da je radi redovitog timarenja naša prčija (forum) trenutno nedostupna. Učinili biste nam veliku uslugu kada biste navratili opet u popodnevnim satima. *
Zbog svega navedenog se ispričavamo i , naravno, zahvaljujemo Vam na razumijevanju.
Vaš tkokoga.com
*Postoji mogućnost da proradi i prije ali dođite Vi nama ipak popodne. Ziher je ziher, neutrino je neutrino.
ažurirano u 11:25
postojeći korisnici sad mogu pristupiti forumu no mogućnosti su ograničene. za više informacija molim vas da pročitate topic ‘ juzeri, čujte i počujte’ u forumu za prijavu bugova.
ažurirano 02. ož , 16: 50
nakon instalacije, konveritranja baza i dvodnevnog debagiranja, vaša wannabe adminka sjetila se konačno i očiglednog* - krenula je od nule (što obično i čini) te ponovila instalaciju, konvertiranje..
i da,
naša prčija radi! od danas na adresi http://tkokoga.com/prcija
ispričavam se, stvarno se ispričavam što u procesu konvertiranja nisam uspjela sačuvati dijakritiku.
eto, uživajte. što drugo mogu reći.
ja uživam. konačno. ![]()
Daklem, dobar dan. Neizmjerno sam ushićen što mi je dopušteno da napokon (hvala zli_girl) kanaliziram svoje ispade literarno, poetske tematike. Iako nemam pojma što ću ovdje napisati, prvo moram napomenuti da ovaj moj post nije napisan ni sa kakvom intencijom izazivanja reakcije bilo koje vrste kod dotične, kao ni da ne želim da se dotična osjeti u nekom pogledu meni dužna.
Moj prvi post…
I nije baš nešto…
Al to vam je kao ružno dijete - jes da je ružno al je moje… Pa bog!
Baya…
Nisam do sad skuzio da Beppe Grillo ima blog. Evo, tu poziva bracu Nijemce da srede situaciju u Italiji.
Nazalost, pedagogija mu nije jaka strana: dopusta mi da budem lijen i citam englesku verziju.
otkad je krenuo ovaj sajt, nisam ništa napisao na gospodu blogu, ali sad mi je palo na pamet tamo reinkarnirati neke forumske postove od prije 8 godina, kad sam tek počeo koristiti ime neznalica.
taman. OUPblog - Are Bloggers The People (And Does That Matter)?
jesu li blogeri utjecajni? ako jesu, koliko jesu? ako jesu, na koga jesu? tko blogove čita? kakve blogove tko čita?
ja mislim da blogeri nisu D pipl. a vi?
Mrzim promjene u hodu.
Ozbiljno mrzim.
Obožavam planirati. Bilo što. Od vikenda s obitelji, posjete nekom dijelu grada, radnog dana, projekta. Nema veze, samo da se planira. I razmišlja o mogućim problemima na koje će se naići putem, pa se onda planiraju izmjene i stvaraju rezervni planovi (tzv. contingencies) itd. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Zaredala se predstavljanja. Neutrino, neznalica…pa hajde, napisat ću i ja koju. Za one koji me ne znaju. Još. Sreća, nesreća? Tko zna.
Zapravo, nema se tu što pisati. Možda bi bilo, ali slaba sam na riječima. Uvijek sam bila od onih što su prvih 15 minuta gledali u prazne listove zadaćnice razmišljajući o čemu i što treba pisati. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Kako rekoh jučer - u slijedećih ću nekoliko dana ovdje objaviti nekoliko mojih starih postova, tek tako da ovom novom blogu dadem malo osobnog štiha. Oprostite što u tekstu koji slijedi nema dijakritika - tada ih još nisam imao …
————— Prvi put objavljeno 24/01/06 —————–
Mislio sam da se radi o nekom marginalnom problemu, o nekoj privremenoj opcinjenosti lijepom idejom, o necemu sto je u osnovi dobro, toplo i lijepo.
No, vidim da uzima maha pa cu ovdje pokusati iznijeti svoj stav da ne pisem na svakom blogu gdje se promice roditeljska nezainteresiranost… [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
vidim da se neutrino lijepo i pristojno predstavio, pa sam pogledao u bon-ton i tamo pise da bih mogao i ja, samo ja ne znam bas odgovoriti na pitanje iz naslova, pa moram nesto improvizirati. znam sto cu, prepisat cu od njega, valjda me uciteljica nece uhvatiti. a da ne bude ocito da prepisujem, reci cu da sam ja kao neutrino, samo vise takav nego on.
Dame i gospodo, velika mi je čast da se konačno i ja mogu pridružiti mojim uvaženim kolegama u pozdravima cjelokupnom mnogobrojnom čitateljstvu i svojim prvim pravim prigodnim postom obilježiti ovaj mali korak za blogosferu, ali veliki za mene.
Upravo započinje najnovija etapa u neutrinskom cyber životu. Etapa kojoj još zapravo i ne znam ime, ali ima riječ “zajednički” u sebi. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
‘imamo… ‘- povikaše jedared. a moja baka će na to - imamo tri empetrice. kasnije shvatih koliko mudrosti u tih sedamdeset ljeta ima. mada srebrnim mecima i zakopanim jajima sklona nisam, nekako se od tog dana klonim takvih i sličnih najava.*
stoga ću umjesto ‘imamo’, na ovaj za web prostor malen, ali za čovječanstvo i veterane ‘rvacke virtuale veliki dan, napisati:
[Ako ti se čita, čitaj dalje →]
a decki, kaj velite? :PPPPP
prvi post ever na tkokoga.com. kao takav, zaslužuje antologiju.