kultura'

U naših je očiuh lepša koja je domorodka

Spomenuo sam jednom OVDJE odlični BBCjev časopis History koji mi se strašno sviđa jer uspijeva vješto spojiti moju želju za otkrivanjem nepoznatog i popunjavanja rupa u znanju a da me pritom ne udavi brdom detalja koji bi izazvali preopterećenje.

Upravo sam nabasao na jedan zanimljivi domaći primjer časopisa koji, ako je suditi po mojem letimičnom pregledu jednog broja iz 2005. može poslužiti kao sličan izvor zanimljivih i nepoznatih mi činjenica iz naše povijesti i običaja.

Radi se o časopisu “Narodna umjetnost” što ga dvaput godišnje u nakladi od 1000 primjeraka izdaje Institut za etnologiju i folkloristiku. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Našli smo glumca koji se gospođi sviđa

Ovu smo nedjelju proveli uz još jedan bollywoodski film. Malo pomalo - to nam postaje sve normalnija pojava.

Odmah poslije doručka, negdje oko podne, sjeli smo da uživamo u još jednom vatrometu boja, pjesme i plesa - te jednostavnih a opet zabavnih radnji.

Ti mi bollywoodski filmovi dođu kao idealna nezahtjevna zabava. Nešto što baš lijepo ide uz nedjelju popodne, kad vrijeme nije za neke izlaske i kad se svi uljuljaju u onu ugodnu ljenost.

Do sada smo imali samo jedan problem. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Kome uopće trebaju ekonomisti?

Uvijek sam se pitao - zašto su direktori velikih tvrtki ili važnih ustanova u nas mahom stručnjaci za područje kojim se tvrtka bavi, a rijetko ekonomisti?

Pa sam malo pročačkao [Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Konačno jedan vrhunski holywoodski film …

U sklopu akcije - “Uhvatimo priključak sa svjetskom filmskom produkcijom u zadnjih desetak godina” sinoć je u neutrinskim kinematografima uprizorena projekcija filma Crash (na wikipediji vele da je kod nas preveden kao Fatalna nesreća - a ja nisam sasvim siguran da li je to dobar ili loš prijevod).

Kako sam već na raznim mjestima pisao - novi način rentanja DVD-ova omogućio nam je da brzo, lako i jeftino (samo za Soemonea - i LEGALNO!) stvorimo listu filmova koje želimo pogledati i dobri stričeki se sad brinu da je kod mene doma uvijek nekoliko filmova za različite uzraste i različita raspoloženja.

Jučer smo se osjećali odraslo i željni jednog zbilja dobrog filma.

[Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Opet ja o Bollywoodu …

Podnaslov: Može li se nakon dva i pol filma zavoljeti cijela kinematografija?

Htio sam da ovo gore bude naslov današnjeg posta, ali nisam siguran da bi toliki ogroman naslov uopće stao na naslovnicu

Ja tu ne mogu ništa - jednostavno ne mogu odoljeti da vam ne pričam o novom filmu kojeg sam odgledao neki dan …

[Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Ipak se okreće

Čekajući d zagrebačkog Godoa (jeah, čekam opet novu pilu pa jašem embe prometalom) jučer, slušam razgovor dvojice hmm….jednog studenta (piletina, cca 20) i djedice (nekad mog’o, danas se prisjeti, cca 60)
Razglabaju o fakultetu, školi…kad pile uzdahnu – bogatstvo i znanje. Ovaj što nekad mogao pogleda ga onako malo čudno u stilu ‘zar i ti sine brute’ pa će mirno – e sine, džabe ti bogatstvo ako je glava prazna. Skoro se složismo. Skoro. Samo da nije nastavio – samo ti završi taj vakultet pa će bit i novaca. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Prigovarati ili ne prigovarati?

Veli Neznalica u komentaru mog posta o Nagradi Grada Zagreba:

“pa nisam bas siguran da bismo svi trebali prigovarati pociniteljima. meni se cini bolje izravno prijavljivati takve prekrsaje policiji. i zauzimati se za to da policija radi svoj posao.”

a zli_girl se nadovezuje:

“ovoga puta se moram složiti s neznalicom. neka snage reda ( i rada) odrade svoj posao. jedno takvo djelo jest plemenito, ali nepromišljenost nije uvijek za pohvalu. barem su tako učili mene, barem tako ja učim svog potomka. život je, ipak, samo jedan.”

OK. Trojici mamlaza u ovoj situaciji se vrlo vjerovatno ni ja ne bih usudio ništa reći, no postavlja se pitanje treba li uopće prigovarati ljudima oko sebe kad ih vidimo u očitim asocijalnim ponašanjima? [Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Jedno sasvim otkačeno umjetničko djelo

Evo još jednog starog posta.

Radi se o jednom umjetničkom djelcu koje me ostavilo bez riječi. U originalu sam ga objavio u dva dijela, ali vi ste snažni i izdržat ćete ovo …

 ——————- Prvi put objavljeno 24, i 25.06,2007 —————————–

Pretprosli vikend ponovo smo posjetili Tate Britain.

Bili su moji pa smo sa njima jos jednom uzivali u tim prostorima i tim izloscima. Setajuci tako kroz sobe i uzivajuci u onom ne-modernom dijelu izlozbe (do 1900-te) zamijetili smo da nas prati tiho pjevanje. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]