mediji'

Kako sam promijenio web-site Ujedinjenih Naroda

Oni malobrojni stalni čitatelji mog bloga i oni nešto brojniji čitatelji pollitike.com možda će se sjetiti da sam u ožujku prošle godine otkrio smiješan i rogobatan hrvatski prijevod Deklaracije o ljudskim pravima na web stranicama UN-ove Visoke komisije za ljudska prava.

Dijelove prijevoda tom sam prilikom i citirao:

“Svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izraćavanja; ovo pravo ukljućuje slobodu mišljenja, bez tućeg miješanja, a isto tako i traćenje, primanje i priopćavanje obavijesti i ideja bilo kojim sredstvima i bez obzira na granice.”

Onda sam malo pisao komisji pa malo našem ministarstvu vanjskih poslova.
[Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Ponekad se pitam kako ljudi ostanu ozbiljni čitajući novine?

Prošlim sam postom izazavao neuobičajeno velik broj komentara a kako su i prilično opsežni s guštom ću se posvetiti odgovaranju … čim prođu praznici - ovdje je ponedjeljak naime neradan.

U međuvremenu, moram reagirati na još jednu zanimljivu vijest koju su prenijeli svi portali koje pratim.

Naime što - otvorim neki dan Jutarnji i nađem odmah vijest - dum! PLAVI VULKAN!

Prijedlog da se Dinamu gradi novi stadion. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Kriziram o pivu, nacionalnom ponosu, mlađariji i sličnim dalekim mi temama

Razmišljam ovih dana o tome kako kriziram jer mi se valjda pomakla perspektiva.

5 godina izvan zemlje nije malo.

Rekli bi ni vrit ni mimo.

Naime, vidim da mi ne ide komentiranje aktualnih hrvatskih tema. Dijelom zato što su razni aspekti pojedinog događaja puno poznatiji mojim čitateljima nego meni - ja svoje mišljenje steknem na ona dva-tri članka što o temi pokupim na stranicama domaćih internet portala, a čitatelji mi znaju i što se jučer o tome reklo u dnevniku, što je napisao ovaj ili onaj u nekoj kolumni koju ću ja možda pročitati za koji tjedan, a možda neću uopće. Znaju ljudi i što se priča, znaju tračeve, znaju i poveznice ovog slučaja sa drugima.

Ja sve više toga - ne znam.

Evo recimo, raspalila mi se strina neki dan oko reklame za Ožujsko. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Dolazi li kraj rasprave o glazbi s interneta?

Mozda cemo to uskoro placati u paketu s pristupom internetu, ako se ostvari prijedlog Warner Brothersa. Mogli bi biti sretni i oni kojima je vazno da siromasni narodi ne placaju jednako kao i bogati:

“We negotiate in every place,” Griffin says. “Clearly $5 per month would be an insane number in China or India. If you could get a nickel a month you could grow the business tenfold in those countries. In another country that had a high GDP, a nickel per month would be ridiculously cheap. So you negotiate. Fair is whatever you agree upon.”

To doduse znaci da ce shangajski tajkun placati manje nego zagrebacki cistac cipela, ali u prosjeku ce biti pravedno…

Našli smo glumca koji se gospođi sviđa

Ovu smo nedjelju proveli uz još jedan bollywoodski film. Malo pomalo - to nam postaje sve normalnija pojava.

Odmah poslije doručka, negdje oko podne, sjeli smo da uživamo u još jednom vatrometu boja, pjesme i plesa - te jednostavnih a opet zabavnih radnji.

Ti mi bollywoodski filmovi dođu kao idealna nezahtjevna zabava. Nešto što baš lijepo ide uz nedjelju popodne, kad vrijeme nije za neke izlaske i kad se svi uljuljaju u onu ugodnu ljenost.

Do sada smo imali samo jedan problem. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Menart o piratskoj muzici - nastavak interviewa

Ovo je drugi dio interviewa s gospodinom Brankom Komljenovićem direktorom Menarta u Hrvatskoj koji je istovremeno i A&R director, dakle kriv za svu glazbu koju Menart objavljuje u Hrvatskoj. Prvi dio interviewa možete naći ovdje (moj blog) ili ovdje (tkokoga.com). [Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Menart progovara o piratima, p2p i legalnom i ilegalnom tržištu glazbe

Vraćamo se temi legalne i ilegalne nabave muzike u digitalnom formatu.

Ako ste prvi put tu ili ako ste slučajno zaboravili, da podsjetim da sam o ovoj temi pisao ovdje, ovdje, ovdje, ovdje i ovdje, a da se ovdje vodila i zanimljiva forumska rasprava.

Potaknut brojnim komentarima i vlastitom radoznalošću odlučio sam postaviti nekoliko pitanja izdavačima kako bih dobio i njihove odgovore [Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Neka ga vrag nosi - bio bih mu oprostio …

Gledao sam malo ovu Babićevu ekskluzivu tj. Intervju sa Goranom Ivaniševićem.

Jest da mi g. Babić (kojeg si inače uopće nisam takvim zamišljao ni glasom ni stasom) inače ide na živce svojim pristupom novinarstvu - ali ovo jest ekskluziva po svim mjerilima koje si mogu predstaviti. Ne znam koji urednik ne bi dao lijevi bubreg za ovakav intervju. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Košćata reklama, obilne obline i čudo od djeteta

Ovaj post želim napisati već neko vrijeme.

Otkako me jednom prilikom iz nekog časopisa ili kataloga kojeg sam prelistavao čekajući negdje nešto zaskočilo brdo nekakvih reklama za visoku modu. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Instruktori pozitivne matematike

Piše jutarnji da brdo gimnazijalaca uzima privatne instrukcije.

Vele da su neki napravili istraživanje i došli do poraznog podatka da svaki drugi ide na instrukcije iz matematike i plaća prosječno 100 kuna za sat instrukcija.

(Eto zašto nitko nema love za CD-e) [Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Sto se ovo dogadja sa indexom?

Danas sam se slucajno obreo na naslovnici i uspio pronaci cak dva razumna i trezvena clanka …

Prvo sam citao komentar Domagoja Zovaka o pohodu navijackih skupina na Vukovar.

[Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Kratko ali zanimljivo

taman.  OUPblog - Are Bloggers The People (And Does That Matter)?

jesu li blogeri utjecajni? ako jesu, koliko  jesu? ako jesu, na koga jesu? tko blogove čita? kakve blogove tko čita?

ja mislim da blogeri  nisu D pipl. a vi?

Peticija za povratak ministra

Neku večer napisah da ne želim razmišljati koliko povratak u biroland bješe pametan. Stvarno ne želim. Ali isto tako ima dana kad mi drago što sam tu gdje jesam, u zemlji bez ’sezone kiselih krastavaca’. Čitaj: ne moraš strepiti da u dnevnoj štapmi neće biti bar dvije-tri vijesti i gospod blogu za plakat.
[Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Moj prijedlog za dodjelu Nagrade Grada Zagreba

Pisao sam neki dan o onim “zanimljivo” parkiranim vozilima na mjestima za vozače sa invaliditetom.

Ima na stranicama Hrvatskog saveza Udruga Tjelesnih Invalida jedan zanimljiv primjerak budale u srebrnoj KII.

Sjećate se onog magarca koji je svoje mega vozilo uspio parkirati preko čak TRI takva parkirna mjesta?

Postavlja se pitanje što bi čovjek trebao učiniti kad vidi da netko tako ostavlja auto? [Ako ti se čita, čitaj dalje →]

E moj anđele…

Prije skoro dvije godine na tamo nekom pre, bre, pre blogu pisala sam o nekom svom doživljaju Vedrane Rudan i Arijane Čuline.

Pogledajmo kako je to tada izledalo: [Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Nas i Rusa tristo milijuna

Zombix je odlučio bojkotirati bojkot protiv rasta cijena. Ja mu se, naravno, pridružujem. Nema veze što tek svakih par mjeseci kročim u kakav shooping centar, nema veze. Bitno da bojktoriam. Bojkot. Nema veze što nisam ni zapamtila kada je. Pamtim loše, pamtim selektivno.

[Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Uvod u lobotomiju

Nije neka tajna, ja osim što gledam ravno, lijevo i desno gledam i televiziju. Uzmem daljinski pa mijenjam programe. Osjećam se kao u demokraciji, mogu birati. Kad mi je previše, ja gasim. Drugi, kad im je previše,a oni zapale. Ja sam prestao.

I tako, jučer, mijenjam ja kanale sve u šesnaest i stanem na nekom njemačkom kanalu. Vidim ja neki mladi ljudi organiziraju nekakvu manifestaciju, event, događanje, ili nešto slično. I zainteresiram se jer mi već fali nekakva revolucija. Nekakav movement, a da nije vezan uz rješavanje stambenog pitanje ili povišicu na poslu. Kad ono, uf te jebo.

Mladi Nijemci se skupili u gomile da bi pokupovali što više hamburgera i cheesburgera u McDonaldsu. Sve su to organizirala dva mladića čiji su roditelji negdje ponosni, joj !! Zamišljam si tog jednog Nijemca/oca kako kaže susjedu ” Moj sin je jučer skupio 1000 ljudi i pojeli su 5000 hamburgera i cheesburgera u McDonaldsu.” A ovaj drugi samo spusti glavu jer njegov sin je samo doktor u Darfuru.

I tako, upali oni u McDonalds, a tamo radnici peku te burgere kao ludi. A svi radnici Indijci, Pakistanci, uglavnom lagano tamni. A svi ovi gladni Nijemci bijeli. Pa si ja mislim, vidiš, došli arijevci na svoje. Vidi se sada tko je bolji, ne može bilo tko pojesti pet hamburgera. Da je Hitler živ on bi ih sigurno pojeo deset. Garant. Eva bi pojela bar osam salata.

U emisiji se točno vidjelo, Nijemci su bili jako ponosni što su toliko pojeli, aIndijci i Pakistanci i ini su bili jako ponosni što su ih uspjeli sve poslužiti u tako kratkom vremenu. Ja sam isto bio jako ponosan jer sam uspio odgledati cijelu tu emisiju bez da bezutješno zaridam.