religija'

Kriziram o pivu, nacionalnom ponosu, mlađariji i sličnim dalekim mi temama

Razmišljam ovih dana o tome kako kriziram jer mi se valjda pomakla perspektiva.

5 godina izvan zemlje nije malo.

Rekli bi ni vrit ni mimo.

Naime, vidim da mi ne ide komentiranje aktualnih hrvatskih tema. Dijelom zato što su razni aspekti pojedinog događaja puno poznatiji mojim čitateljima nego meni - ja svoje mišljenje steknem na ona dva-tri članka što o temi pokupim na stranicama domaćih internet portala, a čitatelji mi znaju i što se jučer o tome reklo u dnevniku, što je napisao ovaj ili onaj u nekoj kolumni koju ću ja možda pročitati za koji tjedan, a možda neću uopće. Znaju ljudi i što se priča, znaju tračeve, znaju i poveznice ovog slučaja sa drugima.

Ja sve više toga - ne znam.

Evo recimo, raspalila mi se strina neki dan oko reklame za Ožujsko. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Nemam pojma tko je ovaj tip, ali plijeni pažnju

Lijeni neradni uskršnji ponedjeljak pa me link po link odvelo do youtubea.

I tamo naletjeh na ovog tipa.

Odgledao sam cijeli govor jer mi je tip baš bio zanimljiv.

Nemam pojma ni tko je ni što je - možda netko od vas zna?

Tolerancija

Prvo da se zahvalim Osnivačima što su me prihvatili u ovu zajednicu, pozdravček svima. Pa da ja ne dužim, ja bih probao reći par svojih džabalesku misli o onome što me prvotno i privuklo na ovaj blog (ovo je blog, jel?).
Daklem šjor Neutrino je napisao jedan nadasve zanimljiv post o njegovom poimanju vjerske tolerancije što je mene malo nagnalo na razmišljanje a i dovelo sada ovdje gdje jesam.

Što znači biti tolerantan danas? [Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Moje naivno poimanje vjerske tolerancije

Krenuo sam pisati Neznalici na njegov odgovor na moj komentar ali mi je, kako to obično biva prostor komentara bio premali, a ne započinje mi se nužno rasprava.

Uz to već koji dan nisam ništa novo napisao pa će post na temu vjerske tolerancije sasvim dobro doći …

Unaprijed da velim da nisam čitao niti jednog od Neznaličinih novih ateista i uopće, ne smatram se nekim stručnjakom za vjerska pitanja.

DISCLAIMER: Ovaj je tekst zasićen paralelama i usporedbama koje pojedinim čitateljima mogu biti strašno dosadne, predvidljive, preduge, opetovane, preboldane, preobojane i nestojeće. Osobama sklonima gubljenju živaca u takvim uvjetima ne preporučuje se daljnje čitanje. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]

“Novi ateisti”, 4. dio: još o Dennettu

U prethodnom sam nastavku opisao približno dvije trećine Dennettove knjige “Breaking the Spell”; sad je red na zadnju trećinu, koja se najviše bavi pitanjima što i kako nam je činiti s religijom. Da bismo uopće mogli smisleno pitati je li religija poželjna, moramo probiti određene barijere koje takva pitanja sprečavaju. Jedan tip barijera proizlazi iz ljubavi i vjernosti prema bogu, odnosno sustavu ideja koji čini religiju. Dennett primjećuje paralele između religioznog osjećaja i zaljubljivanja, a te se paralele protežu i na evolucijsko objašnjenje tih pojava. Objekt ljubavi ne samo što nam je neizmjerno vrijedan, nego nas vrijeđa i pomisao da bismo ga uspoređivali s konkurencijom ili objektivno vagali njegove pozitivne i negativne osobine. Taj osjećaj ima prirodno objašnjenje kao korisna adaptacija za izbjegavanje neugodne neizvjesnosti, i to objašnjenje vrijedi podjednako za seksualnu ljubav i za religioznu privrženost.

Drugi tip barijere Dennett naziva barijerom akademske teritorijalnosti: [Ako ti se čita, čitaj dalje →]

“Novi ateisti”, 3. dio: Daniel Dennett

Početkom 2006 pojavila se knjiga “Breaking the Spell” (”Skidanje čini”) Daniela Dennetta. Iako se našla na New York Timesovoj listi bestselera, ona nije ni izdaleka postigla nakladu ili privukla pozor medija kao “The God Delusion” (vidi 2. dio) ili “The End of Faith” (vidi 1. dio). No ipak, njena je popularnost bila neuobičajena za jednu filozofsku knjigu, pisanu za intelektualce. To, doduše, nije tako neobično za Dennetta, čijih je nekoliko ranijih knjiga postiglo uspjeh među relativno širokom publikom, ne žrtvujući pri tom ozbiljnost i temeljitost pristupa. Takva bi karakterizacija vrijedila i za ovu knjigu i, kao što sam početnicima u ovoj problematici preporučio “The God Delusion” kao najbolji uvod, tako bih već ponešto informiranima preporučio “Breaking the Spell” kao možda najozbiljniji novi program znanstvenog pristupa religiji u sto i nešto godina otkad je William James napisao “Raznolikosti religioznog iskustva”.

[Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Tko su i koga su tzv. “novi ateisti” (2. dio)

U prvom sam dijelu predstavio Sama Harrisa, možda negativnije nego što sam namjeravao, sudeći po neutrinovom komentaru. Istina je da ne smatram da je Harris intelektualni div, ali bih ipak i tu relativno blijedu knjigu “Kraj vjere” po koherentnosti argumenata postavio pet kopalja iznad najbolje sročenih uradaka “suprotne strane”. Spomenut ću još samo da je Harris kasnije napisao i puno kraće “Pismo kršćanskoj naciji” (“A Letter to a Christian Nation”) gdje se, očito, ne bavi islamom, i time ću završiti poglavlje o Harrisu i prijeći na znatno dubljeg, zanimljivijeg i sofisticiranijeg Dawkinsa.

[Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Tko su i koga su tzv. “novi ateisti” (1. dio)

Kako sam najavio na našoj prčiji, ovih ću dana blogirati o “pojavi” koja to nije, o kontroverzi koja je najednom “nastala” u svjetskim medijima, a u stvari nije ništa novo, o “grupi” ili “pokretu” čiji “članovi” donedavno jedva da su čuli jedni za druge - o tzv. “novom ateizmu”.

O čemu se radi? Od 2004 do danas, nekoliko je knjiga koje oštro i direktno kritiziraju religiju (i vjeru, za one koji prave razliku između tih pojmova) postalo svjetskim bestselerima. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]

pero - sablja 1:1 (poluvrijeme)

kazu neki englezi: the pen is mightier than the sword. ali nepismeni naoruzani ljudi se ne slazu. utakmica je u tijeku.

izgleda da su islamski fundamentalisti odlucili ubiti ljutog neprijatelja - danskog karikaturista. 1:0 za sablju, 30. minuta. ali sve sto su postigli je da razne europske novine ponovo objavljuju vec davno zaboravljenu karikaturu. 1:1, 44. minuta, glavom.

u poluvremenu: coca cola, sony, bmw, mcdonald’s…

pazi ovog kretena

naime kaj. ovaj gospod blog si je umislil da prije njega ni bilo nicega i nikoga. i poglec kakav je sovinist i mrzi srbe i cirilicu:

u skoli djeca citaju cirilicu. to je jako traumaticno jer su im na vjeronauku rekli da ce im od citanja cirilice narasti dlake na dlanovima. a i pise da je autor jovan jovanovic zmaj. taj sigurno riga vatru i jede djecu za dorucak. onda jos uce o vuku karadzicu, taj mora da je kao radovan karadzic, samo krvolocniji. i o lavu tolstoju, taj je isto pisao na cirilici. poslije ce jadna djeca cijele noci sanjati da ih progone zvijeri i cudovista.

[Ako ti se čita, čitaj dalje →]