Odgledah večeras još jedno finale Lige. Još jedno nakon kojeg mi puca srce i koje ću vjerojatno pamtiti do kraja života. Prvo je, pogađate, finale najdražeg Milana i Liverpoola 2005. Trebalo mi nekoliko dobrih dana da se povratim, počnem primjećivati svijet oko sebe. Oči i izraz lica kapetana, Paula Maldinija i legendarne sedmice - Sheve, pamtit ću uvijek. Takva tuga se ne zaboravlja samo tako. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Prošlim sam postom izazavao neuobičajeno velik broj komentara a kako su i prilično opsežni s guštom ću se posvetiti odgovaranju … čim prođu praznici - ovdje je ponedjeljak naime neradan.
U međuvremenu, moram reagirati na još jednu zanimljivu vijest koju su prenijeli svi portali koje pratim.
Naime što - otvorim neki dan Jutarnji i nađem odmah vijest - dum! PLAVI VULKAN!
Prijedlog da se Dinamu gradi novi stadion. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Razmišljam ovih dana o tome kako kriziram jer mi se valjda pomakla perspektiva.
5 godina izvan zemlje nije malo.
Rekli bi ni vrit ni mimo.
Naime, vidim da mi ne ide komentiranje aktualnih hrvatskih tema. Dijelom zato što su razni aspekti pojedinog događaja puno poznatiji mojim čitateljima nego meni - ja svoje mišljenje steknem na ona dva-tri članka što o temi pokupim na stranicama domaćih internet portala, a čitatelji mi znaju i što se jučer o tome reklo u dnevniku, što je napisao ovaj ili onaj u nekoj kolumni koju ću ja možda pročitati za koji tjedan, a možda neću uopće. Znaju ljudi i što se priča, znaju tračeve, znaju i poveznice ovog slučaja sa drugima.
Ja sve više toga - ne znam.
Evo recimo, raspalila mi se strina neki dan oko reklame za Ožujsko. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Gledao sam malo ovu Babićevu ekskluzivu tj. Intervju sa Goranom Ivaniševićem.
Jest da mi g. Babić (kojeg si inače uopće nisam takvim zamišljao ni glasom ni stasom) inače ide na živce svojim pristupom novinarstvu - ali ovo jest ekskluziva po svim mjerilima koje si mogu predstaviti. Ne znam koji urednik ne bi dao lijevi bubreg za ovakav intervju. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Danas sam se slucajno obreo na naslovnici i uspio pronaci cak dva razumna i trezvena clanka …
Prvo sam citao komentar Domagoja Zovaka o pohodu navijackih skupina na Vukovar.
Ja sam neki čudan navijač Arsenala.
Nisam ih niti jednom gledoa u živo. uglavnom zato što je običnom smrtniku praktički nemoguće kupiti karte … Više puta sam proučavao kako se karte kupuju i zaključak je da ili treba iskrcati brdo love nekom dileru za kojeg na kraju uopće nije sigurno hoće li se zaista pojaviti sa pravim kartama ili ćeš se učlaniti u klub, dobiti crveni status i onda kupovati godišnje karte ili pojedinačne karte nakon što su zlatni i srebrni članovi zadovoljili svoje potrebe …
Dilere ne potpomažem, a da sam znao da ću ovdje biti 5 godina - već bih pet godina bio član. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
