Dobro blogamu - što je ovo?!?!
Pa fakat nije normalno.
Pucam po šavovima. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
zapisi oca i muža'
Došla je u četvrtak popodne, mailom i probudila me u petak ujutro
Mnogi me pitaju ovih dana gdje sam i zašto tako malo pišem na blogu.
Umjesto odgovora - evo ulomka iz posta kojeg sam počeo pisati prije dva tjedna
————————————————
Bio je četvrtak popodne.
Kao što mi se često dešava posljednjih dana jurio sam kao lud za hrpom obaveza koje prijete da me potpuno zatrpaju. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Jahanje krave - gejmerski san
Da mi je netko rekao prije par mjeseci da ću pisati o jednoj igraćoj konzoli - rekao bih mu da je smiješan, igraće konzole nisu moj posao. A da mi je netko rekao da ću pisati o jednoj igraćoj konzoli besplatno i to na svom blogu - ne bih više pričao s tom osobom - nemam baš kontakte sa odbjeglim štićenicima umobolnice.
A kad tamo, danas ću malo o Nintendo Wii. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
WOODSTOCK SITNOG ZUBA
Eh, kad se samo sjetim: što sve nisam poduzimao onih godina kako bih Mu, bar malkice, bio sličan …
Kosu sam pustio dosta lako, ali s bradom i brkovima nije išlo ni približno tako jednostavno. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
To mogu samo ja
Prekjučer me dostiglo moje brdo posla.
Kako to već obično biva, danima ništa, ali kad stisne - onda samo najjači opstaju. Izbiciklirao sam ujutro u praskozorje. Ovih je dana neuobičajeno hladno (to zbog globalnog zatoplljenja) ali barem nije bilo magle. Tako vele na telki - kad je magla, toplije je … Ne kužim baš tu logiku, ali ajde dobro.
Obožavam ovaj osjećaj vrenja u sebi.
Rekao bih da se osjećam kao dirigent pred premijeru, ali nemam pojma kako se on osjeća. Mješavina straha i samopouzdanja - tako se ja osjećam. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Pošast dječje privatnosti
Kako rekoh jučer - u slijedećih ću nekoliko dana ovdje objaviti nekoliko mojih starih postova, tek tako da ovom novom blogu dadem malo osobnog štiha. Oprostite što u tekstu koji slijedi nema dijakritika - tada ih još nisam imao …
————— Prvi put objavljeno 24/01/06 —————–
Mislio sam da se radi o nekom marginalnom problemu, o nekoj privremenoj opcinjenosti lijepom idejom, o necemu sto je u osnovi dobro, toplo i lijepo.
No, vidim da uzima maha pa cu ovdje pokusati iznijeti svoj stav da ne pisem na svakom blogu gdje se promice roditeljska nezainteresiranost… [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
a koji sam pak ja?
vidim da se neutrino lijepo i pristojno predstavio, pa sam pogledao u bon-ton i tamo pise da bih mogao i ja, samo ja ne znam bas odgovoriti na pitanje iz naslova, pa moram nesto improvizirati. znam sto cu, prepisat cu od njega, valjda me uciteljica nece uhvatiti. a da ne bude ocito da prepisujem, reci cu da sam ja kao neutrino, samo vise takav nego on.
TKO KOGA POZDRAVLJA
Dame i gospodo, velika mi je čast da se konačno i ja mogu pridružiti mojim uvaženim kolegama u pozdravima cjelokupnom mnogobrojnom čitateljstvu i svojim prvim pravim prigodnim postom obilježiti ovaj mali korak za blogosferu, ali veliki za mene.
Upravo započinje najnovija etapa u neutrinskom cyber životu. Etapa kojoj još zapravo i ne znam ime, ali ima riječ “zajednički” u sebi. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
