Odgledah večeras još jedno finale Lige. Još jedno nakon kojeg mi puca srce i koje ću vjerojatno pamtiti do kraja života. Prvo je, pogađate, finale najdražeg Milana i Liverpoola 2005. Trebalo mi nekoliko dobrih dana da se povratim, počnem primjećivati svijet oko sebe. Oči i izraz lica kapetana, Paula Maldinija i legendarne sedmice - Sheve, pamtit ću uvijek. Takva tuga se ne zaboravlja samo tako. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
Ja sam neki čudan navijač Arsenala.
Nisam ih niti jednom gledoa u živo. uglavnom zato što je običnom smrtniku praktički nemoguće kupiti karte … Više puta sam proučavao kako se karte kupuju i zaključak je da ili treba iskrcati brdo love nekom dileru za kojeg na kraju uopće nije sigurno hoće li se zaista pojaviti sa pravim kartama ili ćeš se učlaniti u klub, dobiti crveni status i onda kupovati godišnje karte ili pojedinačne karte nakon što su zlatni i srebrni članovi zadovoljili svoje potrebe …
Dilere ne potpomažem, a da sam znao da ću ovdje biti 5 godina - već bih pet godina bio član. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
