Dobro blogamu - što je ovo?!?!
Pa fakat nije normalno.
Pucam po šavovima. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
posao'
Došla je u četvrtak popodne, mailom i probudila me u petak ujutro
Mnogi me pitaju ovih dana gdje sam i zašto tako malo pišem na blogu.
Umjesto odgovora - evo ulomka iz posta kojeg sam počeo pisati prije dva tjedna
————————————————
Bio je četvrtak popodne.
Kao što mi se često dešava posljednjih dana jurio sam kao lud za hrpom obaveza koje prijete da me potpuno zatrpaju. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
To mogu samo ja
Prekjučer me dostiglo moje brdo posla.
Kako to već obično biva, danima ništa, ali kad stisne - onda samo najjači opstaju. Izbiciklirao sam ujutro u praskozorje. Ovih je dana neuobičajeno hladno (to zbog globalnog zatoplljenja) ali barem nije bilo magle. Tako vele na telki - kad je magla, toplije je … Ne kužim baš tu logiku, ali ajde dobro.
Obožavam ovaj osjećaj vrenja u sebi.
Rekao bih da se osjećam kao dirigent pred premijeru, ali nemam pojma kako se on osjeća. Mješavina straha i samopouzdanja - tako se ja osjećam. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
