povijest'
“Novi ateisti”, 4. dio: još o Dennettu
U prethodnom sam nastavku opisao približno dvije trećine Dennettove knjige “Breaking the Spell”; sad je red na zadnju trećinu, koja se najviše bavi pitanjima što i kako nam je činiti s religijom. Da bismo uopće mogli smisleno pitati je li religija poželjna, moramo probiti određene barijere koje takva pitanja sprečavaju. Jedan tip barijera proizlazi iz ljubavi i vjernosti prema bogu, odnosno sustavu ideja koji čini religiju. Dennett primjećuje paralele između religioznog osjećaja i zaljubljivanja, a te se paralele protežu i na evolucijsko objašnjenje tih pojava. Objekt ljubavi ne samo što nam je neizmjerno vrijedan, nego nas vrijeđa i pomisao da bismo ga uspoređivali s konkurencijom ili objektivno vagali njegove pozitivne i negativne osobine. Taj osjećaj ima prirodno objašnjenje kao korisna adaptacija za izbjegavanje neugodne neizvjesnosti, i to objašnjenje vrijedi podjednako za seksualnu ljubav i za religioznu privrženost.
Drugi tip barijere Dennett naziva barijerom akademske teritorijalnosti: [Ako ti se čita, čitaj dalje →]
“Novi ateisti”, 3. dio: Daniel Dennett
Početkom 2006 pojavila se knjiga “Breaking the Spell” (”Skidanje čini”) Daniela Dennetta. Iako se našla na New York Timesovoj listi bestselera, ona nije ni izdaleka postigla nakladu ili privukla pozor medija kao “The God Delusion” (vidi 2. dio) ili “The End of Faith” (vidi 1. dio). No ipak, njena je popularnost bila neuobičajena za jednu filozofsku knjigu, pisanu za intelektualce. To, doduše, nije tako neobično za Dennetta, čijih je nekoliko ranijih knjiga postiglo uspjeh među relativno širokom publikom, ne žrtvujući pri tom ozbiljnost i temeljitost pristupa. Takva bi karakterizacija vrijedila i za ovu knjigu i, kao što sam početnicima u ovoj problematici preporučio “The God Delusion” kao najbolji uvod, tako bih već ponešto informiranima preporučio “Breaking the Spell” kao možda najozbiljniji novi program znanstvenog pristupa religiji u sto i nešto godina otkad je William James napisao “Raznolikosti religioznog iskustva”.
lejdis en lejdis
‘imamo… ‘- povikaše jedared. a moja baka će na to - imamo tri empetrice. kasnije shvatih koliko mudrosti u tih sedamdeset ljeta ima. mada srebrnim mecima i zakopanim jajima sklona nisam, nekako se od tog dana klonim takvih i sličnih najava.*
stoga ću umjesto ‘imamo’, na ovaj za web prostor malen, ali za čovječanstvo i veterane ‘rvacke virtuale veliki dan, napisati:
[Ako ti se čita, čitaj dalje →]
