Wayne Rooney'

Kriziram o pivu, nacionalnom ponosu, mlađariji i sličnim dalekim mi temama

Razmišljam ovih dana o tome kako kriziram jer mi se valjda pomakla perspektiva.

5 godina izvan zemlje nije malo.

Rekli bi ni vrit ni mimo.

Naime, vidim da mi ne ide komentiranje aktualnih hrvatskih tema. Dijelom zato što su razni aspekti pojedinog događaja puno poznatiji mojim čitateljima nego meni - ja svoje mišljenje steknem na ona dva-tri članka što o temi pokupim na stranicama domaćih internet portala, a čitatelji mi znaju i što se jučer o tome reklo u dnevniku, što je napisao ovaj ili onaj u nekoj kolumni koju ću ja možda pročitati za koji tjedan, a možda neću uopće. Znaju ljudi i što se priča, znaju tračeve, znaju i poveznice ovog slučaja sa drugima.

Ja sve više toga - ne znam.

Evo recimo, raspalila mi se strina neki dan oko reklame za Ožujsko. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]

Arsenal šaptom pade

Ja sam neki čudan navijač Arsenala.

Nisam ih niti jednom gledoa u živo. uglavnom zato što je običnom smrtniku praktički nemoguće kupiti karte … Više puta sam proučavao kako se karte kupuju i zaključak je da ili treba iskrcati brdo love nekom dileru za kojeg na kraju uopće nije sigurno hoće li se zaista pojaviti sa pravim kartama ili ćeš se učlaniti u klub, dobiti crveni status i onda kupovati godišnje karte ili pojedinačne karte nakon što su zlatni i srebrni članovi zadovoljili svoje potrebe …

Dilere ne potpomažem, a da sam znao da ću ovdje biti 5 godina - već bih pet godina bio član. [Ako ti se čita, čitaj dalje →]